- Home
- Novosti
- Financijski vrtlog
- INA (2)
INA (2)
INA (2)
Hrvatska donosi energetsku strategiju. Ovo je drugi dio priče o INA-i.
VII. faza privatizacije 2010.: Konvertibilne obveznice i MOL-ova briga o radnicima INA-e
Ako je VI. faza privatizacije INA-e bila najturbulentnija faza koja je obilježila političke i ekonomske odnose unutar i izvan RH, nema dvojbe da je ova faza nakon pada tržišta kapitala 2008./2009., bila najdinamičnije razdoblje za HANFA-u.
Tijekom 2010. godine u cilju stjecanja većinskog paketa dionica MOL je imao dva pokušaja. Prvi pokušaj je izdavanje konvertibilnih obveznica INA-e, a drugi je ponuda otkupa dionica od radnika INA-e.
Konvertibilne obveznice
„Dana 21. rujna 2009., u prostorijama INA-Industrija nafte, d.d. održana je sjednica Nadzornog odbora kompanije na kojoj su se razmatrale mjere predložene od strane Uprave kompanije s ciljem ponovne uspostave financijske stabilnosti i jačanja stanja likvidnosti. Tijekom održavanja sjednice Nadzornog odbora, MOL je naznačio da, čim INA bude u mogućnosti dobiti novi kredit, MOL će kompaniji učiniti dostupnim zajam u iznosu od 100 milijuna eura (INA-ini postojeći financijski kapaciteti ne omogućavaju kompaniji da podigne nove kredite prije dovršetka prodaje segmenta trgovine plinom).“ Sve prethodno je zapravo dio obavijesti INA-e na Zagrebačkoj burzi. INA je trebala kredit.
Međutim, početkom siječnja 2010. u ruke pomoćnika ministra financija stigla je od MOL-a tzv. povjerljiva informacija o izdavanju konvertibilnih obveznica INA-e – INA Convertible Bond Transaction. Zašto povjerljiva? Namjera je MOL-a bila da INA izda 200 milijuna eura vrijedne obveznice s rokom dospijeća od pet godina koje bi u zamjeni za dionice činile približno 7,8% temeljnog kapitala iliti 778.437 novih dionica. Dovoljno da MOL prijeđe magičnu granicu od 50% dionica. Cijelu računicu je radio MOL koji bi samostalno upisao svih 200 milijuna eura, s lock-up razdobljem od 18 mjeseci, nakon kojih bi mogao izvršiti konverziju u dionice. Istina, RH bi imala mogućnost upisati proporcionalni dio (100 milijuna eura) u tih 18 mjeseci, ali očito je bilo previše otvorenih pitanja i za mlađahnog pomoćnika ministra financija koji je vodio razgovore s MOL-om. Kako bilo, razumni strah pomoćnika ministra i niz pitanja koja je otvarala ova tranksacija, učinili su ovu namjeru MOL-a relativno brzo javnom. Duh je izašao iz boce. Hrvatski predstavnici u INA-i, koji su očito bili upućeni u ovu operaciju, počeli se u javnosti pravdati i posipati pepelom. Predsjednik NO INA-e je bio ministar financija I. Šuker. No, više se nije moglo nazad. Uglavnom, za ovu operaciju trebalo je čak mijenjati Statut INA-e, što je i učinjeno na izvanrednoj Glavnoj skupštini 19.4.2010. (zajedno su glasali RH i MOL) za sljedeću točku – Donosi se Odluka o izmjenama i dopunama Statuta kako slijedi: U glavi II. – TEMELJNI KAPITAL, iza čl. 7., dodaje se novi čl. 7a) s podnaslovom „Uvjetno povećanje temeljnog kapitala“, koji glasi: „Uvjetno povećanje temeljnog kapitala. Glavna skupština Društva može donijeti odluku o povećanju temeljnog kapitala Društva da bi se zamjenjive obveznice pretvorile u dionice ili da bi se ostvarilo pravo prvenstva upisa novih dionica kojeg daje Društvo (uvjetno povećanje temeljnog kapitala).
I, konačno, Glavna skupština INA-e je dana 18. svibnja 2010. donijela i Odluku o isključenju prava prvenstva pri upisu zamjenjivih obveznica. Većinski dioničari Društva, MOL Plc. i Republika Hrvatska, imaju pravo upisati zamjenjive obveznice. Pravo prvenstva ostalih dioničara Društva pri upisu zamjenjivih obveznica se isključuje. Razrjeđivanje vlasništva je moglo početi.
Svi su, dakle, oko INA-e bili spremni, osim što je veći dio članova Vlade bio nespreman i nesvjestan posljedica transakcije te su morali objašnjavati javnosti što to znači za novu podjelu vlasništva u INA-i. Na kraju, zbog svega toga, ali i snažnog medijskog propitivanja, nije bilo dodatne emisije dionica, a INA je ostala na istom broju dionica od 10 milijuna. Ipak, MOL nije sjedio prekriženih ruku. Već krajem godine pripremio je novu akciju-ponudu radnicima da prodaju svoje dionice po 2.800 kuna.
MOL-ova “briga o radnicima” INA-e
Predsjednica Vlade J. Kosor nalazi se u službenom posjetu Egiptu 1.-2.12.2010. Nad Zagrebom su se nadvili teški kišni oblaci koji gotovo dodiruju zemlju. Unatoč tome avion iz Budimpešte je uredno sletio. Takvo vrijeme se nije svidjelo niti mladom Abelu Galaczu kao osobi od najvećeg povjerenja predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernádija. Naime, A. Galacz se požalio da se mora isti dan popodne vratiti u Budimpeštu po takvom vremenu. On je zajedno sa svojim suradnikom između ostalog imao zadatak posjetiti HANFA-u i Ministarstvo financija i obavijestiti ih o namjeri MOL-a da otkupi dionice od radnika INA-e koji su ih prethodno stekli po Zakonu o privatizaciji INA-e. Također, u HANFA-i je htio dobiti mišljenje regulatora o modelu otkupa dionica s obzirom da MOL i RH djeluju zajedno i da nakon ponude iz 2008. kontroliraju 92%, čime je prijeđen konačni prag od 75%, nakon čega više nema objava ponuda. Tijekom prvog jutarnjeg posjeta raspitivao se i o načinu obraćanja radnicima-dioničarima. Na sastanku smo zaključili da je čovjek, osim u žurbi, i prilično nervozan. Napustio je HANFA-u s dogovorom da ćemo se pismeno očitovati kroz nekoliko dana nakon što razmotrimo sve izneseno, uključujući i uključivanje SKDD-a kao institucije preko koje bi se obraćali radnicima. No, kad se ponovno pojavio u popodnevnoj posjeti nakon razgovora s Ministrom financija s dodatnim tehničkim pitanjima, moj najiskusniji kolega s višegodišnjim stažom u ranijoj Komisiji za vrijednosne papire ga je upitao – što se to događa s dionicom INA-e na burzi? Bilo je to standardno pitanje starog asa, onako iz rukava, provokativno, koje bi obično započinjalo s: tell me, tell me….Galacz je ostao začuđen, uskomešao se s nelagodom čovjeka uhvaćenog u laži ili krađi. Svi za stolom smo razumjeli da se nešto događa paralelno i da čovjek nije iskren. Galacz je hitno s tom vidnom nelagodom odjurio na aerodrom, a mi smo tog ružnog jesenskog dana istog trena počeli kontinuirano praćenje trgovanja dionicama INA-e – iz sekunde u sekundu. Shvatili smo da MOL neće čekati naš odgovor, već djeluju po ranije zacrtanom planu. Ranije pripremljena akcija oglašavanja u novinama i spotovi na televiziji te malo kasnije potpisani ugovor s SKDD-om su činili samo dio mozaika cijele akcije MOL-a. Oglasi u novinama s pozivom radnicima INA-e da prodaju dionice po fer cijeni, a napose TV spotovi, nisu trebali ostaviti dvojbu kod ljudi je li 2.800 kuna po dionici najbolja cijena koju nudi MOL. Dok smo nadzirali proces, TV spotovi i novinski oglasi su bili svakodnevnica, a posebno u večernjim satima se nije štedjelo na spotovima. Ponuda radnicima je trajala od 15.12.2010 do 14.1.2011.
Mora se priznati da je MOL ispleo jako dobru mrežu stjecanja dionica različitim kanalima, ali isto tako da se u HANFA-i djelovalo promptno na otkrivanju svih tih kanala. MOL-ov način stjecanja dionica i nakon isteka ponude radnicima po znatno višim cijenama od one koju su ponudili radnicima i za koju su govorili da je fer, dodatno nas je motivirao da se angažiraju svi raspoloživi kanali komunikacije s partnerskim agencijama po svijetu. Uslijedile su hitne komunikacije s članicama IOSCO-a (međunarodnog udruženja regulatora tržišta kapitala) sa sjedištem u Madridu u čijem su vodstvu bili čelnici drugih nacionalnih regulatora i koje smo relativno dobro poznavali. HANFA je bila članica IOSCO-a i kao potpisnik multirateralnog sporazuma imala je izravan pristup drugim nacionalnim regulatorima koji su izvrsno surađivali, a ponaviše američki SEC (Securities and Exchange Commission) iz Washingtona gdje smo upravo u travnju iste godine proveli tri tjedna na edukaciji i treninzima u otkrivanju manipulacija i prijevara na tržištu kapitala.
Početak ovih aktivnosti MOL-a doveo je u zategnute odnose šeficu Vlade J. Kosor i ministra financija i predsjednika NO INA-e I. Šukera kojemu se prethodna turneja po Siriji s Upravom INA-e i suradnja s tom postavom očito razbila o glavu. Tako je Šuker morao na sjednici NO dana 6. prosinca 2010. godine donijeti odluku kojom saziva izvanrednu Glavnu skupštinu INA –e za vlastitu smjenu koja se održala dana 17. siječnja 2011. kojom su se opozvali članovi NO: Ivan Šuker, Božidar Pankretić i Tomislav Ivić, a izabrani novi članovi NO na mandat do 10.6.2013., i to: Davor Štern, Damir Vanđelić i Gordana Sekulić.
Također, dok je trajala ponuda MOL-a radnicima INA-e, premijerka J. Kosor je 27.12.2010. objavila da je izvršila rekonstrukciju Vlade iz koje je, između ostalih, otišao ministar financija I. Šuker, a kojeg je zamijenila M. Dalić kao nova ministrica. Kao finale novih odnosa u Vladi RH uslijedilo je dana 10. veljače 2011. cirkularno glasovanje Nadzornog odbora INA-e, imenovanjem tri nova člana Uprave Društva. Novi članovi Uprave postali su: Niko Dalić, Ivan Krešić i Davor Mayer, sva trojica imenovana na mandat od 11. veljače 2011. do 1. travnja 2015. Na istoj sjednici, Tomislav Dragičević, Josip Petrović i Dubravko Tkalčić opozvani su s dužnosti članova Uprave s datumom 10. veljače 2011.
Iz nove postave hrvatskih članova NO i članova Uprave daju se eksplicitno iščitati i novi kanali utjecaja na premijerku, odnosno Vladu. Sama Kosor je već iskusila sile koje djeluju oko INA-e i MOL-a još kod prodaje 7% dionica INA-e iz fonda branitelja, pregovora i političkih sastanaka oko izdvajanja plinskog biznisa koje je čak i sama sazivala kao medijator između ministra financija i ministra gospodarstva. Bila je i „bogatija“ za političko iskustvo i spoznaje iz afere Spice u kojoj OTP banka na traženje Fime Ami preuzela kredit prema Merrill Lynchu. Kredit, koji je s prvotnih 26,7 milijuna narastao na 36,7 milijuna eura, a kako se radilo o margin kreditu, za njega je jamčilo 10,6 posto dionica Podravke.
Pokušaj J. Kosor da ureduje u INA-i može se promatrati dvojako. S jedne strane novi NO i Uprava su posloženi kao protumjera ponašanja MOL-a, a s druge strane posve je vidljivo do dana današnjega da su time ispunjavane želje politčkih savjetnika, ministara, i velikih sustava s kojima je komunicirala. Iako je vladala samo 2,5 godine, koliko su njene odluke bile dalekosežne vidi se po činjenici da je cijeli „njen“ dio hrvatske Uprave ostao do dana današnjega (više od osam godina) kao i dio članova NO. Očito je da oni nisu samo „njeni“, već to više govori o načinu upravljanja i o tome tko upravlja Hrvatskom. Reklo bi se, nisu ljudi krivi što su živi, ali kad se pogledaju transmisijski mehanizmi utjecaja i djelovanja tzv. duboke države, onda je INA prava riznica dokaza takvog djelovanja.
U ovom slučaju ne bi se moglo reći da je J. Kosor imala loše namjere i da je očekivala ikakve osobne probitke osim političkih. No, njena izvedba i uvažavanje tzv. sms uputa jednog od savjetnika (B.Š), imenovanje (LJ.J) predsjednikom NO Podravke nakon afere Spice s namjerom da riješi kreditni odnos Podravke, MOL-a i OTP banke, imenovanje muža ministrice u Upravu INA-e, podložnost utjecaju nekadašnjim članovima uprave INA-e (D.Š i J.U) i njihovim „viteškim“ naporima da očuvaju INA-u, graniče s opjevanim herojstvom kralja Tomislava i bana Jelečića u obračunu s prekodravskim susjedima, ali jednako tako i s naivnošću djeteta koje vjeruje da im bracu i seku donose rode. Jesam, malo sam sarkastičan, ali toga je pretpostavljam danas svjesna i J. Kosor osobno.
Svu tu gomilicu stranačkih ulizica i političkih kameleona, odvjetnika i bankara, poduzetnika i savjetnika koji su joj se motali po oronulom ministarstvu gospodarstva bez trunka ingenioznosti hineći domoljubnu zabrinutost, povezivao je zajedniči nazivnik-osobni financijski interes.
Naravno, na kratki i na dugi rok sve to se pokazalo kao bezbolan čin za MOL. Jer, kako bi inače istim ljudima trajali mandati, od uprava do nadzornih i revizijskih odbora u INA-i. Hrvati očito MOL-u nisu skupi, a od hrvatskih predstavnika još uvijek ima više koristi negoli troška.
Sve u svemu, čini se kako je MOL-u puno toga išlo na ruku kod ove operacije osim što nije računao na HANFA-u. A jedan od niza zadataka HANFA-e kao neovisnog policajca na tržištu kapitala su sprečavanje manipulacije i trgovanja na osnovu povlaštenih informacija. Kako bilo, na kraju isteka ponude 15.1.2011. MOL je od radnika stekao 10.082 dionice ili 0,1%. Međutim, MOL tu nije stao, jer stjecanje dionica je očito bilo „pod svaku cijenu“. Kontinuirani nadzor HANFA-e je rezultirao s dvije kaznene prijave, zbog manipulacije i korištenja povlaštenih informacija.
Kaznene prijave
a) Manipulacija (23. svibnja 2011.): U postupku nadzora nedvojbeno je utvrđeno da su osobe povezane s MOL-om donijele odluku o kupnji dionica INA-industrija nafte d.d. od malih dioničara INA-industrija nafte d.d. po cijeni od 2.800,00 kuna, a potom protivno zabrani iz članka 465. Zakona o tržištu kapitala manipulirali tržištem na način da su u medijima najavili Opću ponudu za stjecanje dionica INA-e s trajanjem od 15. prosinca 2010. do 14. siječnja 2011. te istu objavili dana 15. prosinca 2010. zajedno s pismom dioničarima kojima su navodili da je cilj stjecanja dionica INA-industrija nafte d.d. isključivo davanje mogućnosti malim dioničarima INA-e da prodaju svoje dionice MOL–u te davanje još jedne mogućnost onima koji trenutno drže dionice INA-e, većina kojih su radnici i bivši radnici društva ili privatne osobe koje su svoje dionice stekle tijekom INA-ine inicijalne javne ponude, znajući je da su iste informacije lažne i obmanjujuće jer je stvarni isključivi cilj bio i ostao – steći više od 50% dionica INA-industrija nafte d.d, i to tako što su ustrajali u navođenju da im je cilj dati malim dioničarima drugu šansu, da je ponuda MOL-a dobra ponuda, iznoseći pritom neistine informacije da drugi sudionici tržišta kapitala, koji tijekom trajanja Opće ponude MOL-a kupuju dionice društva INA-industrija nafte d.d. putem trgovinskog sustava Zagrebačke burze d.d. po višoj cijeni od one istaknute u MOL-ovoj Općoj ponudi (2.800,00 kuna), manipuliraju tržištem te da će tako sklopljene transakcije trebati poništiti, sve kako bi doveli male dioničare u zabludu i održavali ih u istoj i na taj način ih naveli da MOL-u u Općoj ponudi po cijeni od 2.800,00 kuna prodaju svoje dionice INA-industrija nafte d.d,
(Zanimljivost vezana za ovu kaznenu prijavu: Rješenje o utvrđenom manipuliranju nije se moglo dostaviti jer je učinjen manevar od strane MOL-a koji je tobože otkazao punomoć odvjetničkom društvu koje ga je zastupalo da se izbjegne dostava Rješenje pa je na kraju „dostava“ obavljena javnom objavom HANFA-inog Rješenja 18.5.2011. na Zagrebačkoj burzi)
b) Povlaštene informacije (22. rujna 2011.): U postupku nadzora nedvojbeno je utvrđeno da su osobe povezane s MOL-om uspostavile i održavale sustav za prijenos podataka koji predstavljaju poslovnu tajnu društva INA društvu MOL, dioničaru društva INA tako što su ustrojili unutarnju strukturu društva INA prema kojoj se s različitih razina unutar društva INA na različite razine društva MOL na odobravanje, konzultacije ili u svrhu informiranja šalju podaci, a između kojih podataka su i oni koji predstavljaju poslovnu tajnu, kao i povlaštene informacije, s tim da su navedeni sustav protuzakonitog priopćavanja povlaštenih informacija društvu MOL uspostavili s ciljem da se istom pribavi protupravna imovinska korist i prednost u odnosu na ostale dioničare i javnost kojima društvo INA nije uopće ili pravodobno na zakonom propisani način učinilo dostupnim povlaštene informacije.
Od podnošenja kaznenih prijava DORH-u teče osma godina. Jedino što je u međuvremnu poduzeto prema osobama iz optužnica zabilježeno je 2013. godine u obliku HINA-ine vijesti od 10.5.2013. koju su prenijele i neke novine:“ USKOK-ovi istražitelji danas su bili u INA-i kako bi uručili pozive za informativni razgovor predsjedniku Uprave kompanije Zoltanu Aldottu te mađarskim članovima Nadzornog odbora, a neslužbeno se doznaje kako je riječ o pozivu za informativni razgovor u sklopu istrage o manipulaciji cijenama dionicama INA-e u prosincu 2010. i početkom 2011. godine. U INA-i su tek potvrdili da su istražitelji USKOK-a bili u toj kompaniji i uručili pozive za informativni razgovor te da su spremni surađivati s državnim istražnim tijelima. Neslužbeno se doznaje da je riječ o pozivima za razgovor u sklopu istrage o navodnoj manipulaciji cijenama dionica INA-e krajem 2010. i početkom 2011. godine, a zbog čega je kaznenu prijavu protiv MOL-a i odgovornih osoba u toj kompaniji u svibnju 2011. podnio tadašnji predsjednik Uprave Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA) Ante Samodol. Poziv USKOK-a za razgovor, kako se doznaje, dobili su predsjednik Uprave INA-e Zoltan Aldott te mađarski članovi Nadzornog odbora kompanije – Ferenc Horvath, Jozsef Molnar, György Mosonyi i Oszkar Vilagi.“
Kroz proteklih osam godina čak je i Visoki upravni sud donio presudu o manipulaciji MOL-a. Naime, na tužbu MOL-a protiv Rješenja HANFA-e o manipulaciji, Visoki upravni sud RH je na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2015. presudio: Tužba se odbija. Između ostalog, u obrazloženju naveo: „….to je prema ocjeni ovog Suda, nadležna Agencija pravilno i zakonito ocijenila da je tužitelj na opisani način, objavom Opće ponude od 15. prosinca 2010., iznio netočne informacije koje su dale lažne, odnosno obmanjujuće signale u pogledu trgovanja dionicom društva INA na uređenom tržištu, a za koje je kao informirani ulagatelj, najveći dioničar INA-e i ponuditelj u privatnoj ponudi dioničarima INA-e znao da su netočne. Naime, opisanim ponašanjem tužitelj je sukladno svemu navedenom, prekršio odredbe članka 466. stavak 1. točka 3. Zakona o tržištu kapitala, a što je izrijekom zabranjeno člankom 465. istoga Zakona prema kojem je zabranjen svaki oblik manipuliranja tržištem.“ Dakle, MOL je manipulirao na tržištu kapitala.
Odgovor zašto tri garniture državnih odvjetnika nisu ili neće provesti istragu po navednim prijavama stane u sljedeću rečenicu: „E, moj Samodol, i ja sam u međuvremenu nešto naučio, čekam premijera“. To je bio odgovor jednog pravosudnog prvaka na moje pitanje o prijavama, a nakon što smo moj bivši kolega i ja bili pozvani u Gajevu na konzultacije o predmetu. Nema tome dugo, bilo je to 2017. godine. I sad neka netko kaže da mu ništa nije jasno.
Političari u vrtlogu MOL-a
Nastavno na sve, događanja oko INA-e su očito uzbudila ne samo lokalne političke duhove u Hrvatskoj i Mađarskoj, već i globalne političke sile. Naime, Mađarska poslovna i politička zajednica je bila uvjerena da iza redovitog posla HANFA-e stoji silna politički organizirana zavjera s hrvatske strane. Sasvim suprotno, praktički nitko od ministara nije razumio što HANFA radi ili što bi trebala raditi. Izuzetak je činila samo jedna ministrica, a koju je zapravo brinuo član vlastite obitelji i o kojoj sam ranije pisao. Jedina meni poznata čista politička aktivnost bila je na razini dvaju premijera. Naime, tijekom 2011. savjetnik premijerke J. Kosor i osoba od njenog povjerenja (sada saborski zastupnik) je zajedno s veleposlanikom jedne velike sile posjetio mađarskog premijera V. Orbana ne bi li zaustavili proces stjecanja dionica INA-e od MOL-a pod svaku cijenu. Naravno, Orban ih nije doživio. MOL je imao svoj plan, nastavio je s kupnjom dionica, drugi dan nakon tog sastanka u Budimpešti. Štoviše, HINA je 25.5.2011. prema portfolio.hu objavila sljedeću vijest:
„Mađarska vlada potpisala je u utorak sporazum s ruskom tvrtkom Surgutneftegaz o otkupu 21,2-postotnog udjela u mađarskoj naftnoj i plinskoj grupi MOL za 1,88 milijardi eura, objavio je u utorak na izvanrednoj konferenciji za novinstvo ministar za razvoj Tamas Fellegi. Vlada će financirati tu kupovinu novcem koji je ‘povukla’ iz paketa pomoći Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), ali ga nije iskoristila, dodao je ministar Fellegi. Pomoć je odobrena Budimpešti ujesen 2008. Mađarski ministar izjavio je na konferenciji za novinstvo da su pregovori između mađarske vlade i Surguta trajali nekoliko tjedana. Otkup toga udjela prvi je korak u planu mađarske vlade da poveća svoje udjele u sektorima od strateške važnosti, dodao je Fellegi, prema pisanju mađarskog poslovnog portala Portfolio.hu. Ustvrdio je također da se tim potezom stabilizira situacija u MOL-u i da se uklanja velika prepreka u razvoju rusko-mađarskih odnosa. Mađarska vlada podupire strategiju MOL-a i upravu, navodi mađarski portal. Kupovna cijena od 1,88 milijardi eura proizlazi iz prosječne cijene MOL-ovih dionica u tromjesečnom razdoblju prije potpisivanja ugovora. Transakcija treba biti dovršena do 31. kolovoza.“
Dakle, nema dileme da premijer V. Orban i MOL djeluju usklađeno i zajedno s istim ciljem. Samo što su isti ti javno zamjerali hrvatskoj strani tobožnje „neprincipijelne aktivnosti“ koje nisu niti postojale u elementarno organiziranom obliku. Od države nije bilo niti „d“, iako su Mađari HANFA-u doživljavali kao hrvatsku državu s kojom su potpisali Sporazum. Ništa od toga, HANFA je djelovala samostalno i u okviru zakonskih ovlasti, koliko god to čudno bilo za hrvatske prilike. U konačnici, za to su znali i u MOL-u pa se nije štedjelo na ulaganju u dobre odnose s medijima u Zagrebu.
Mediji u mreži MOL-a
Mediji su u Hrvatskoj događanja pratili vrlo intenzivno i selektivno. Isto tako MOL nije štedio na vlastitom PR-u, pa je čak jednom njihov glasnogovornik Domokos Szollar održao konferenciju za medije sa snažnim porukama u Hotelu International, doslovno dvadeset metara od sjedišta HANFA-e. Bila je to jasna poruka. Hrvatski mediji su se ponašali oportunistički zbog jakog oglašivača INA-e kojom su upravljali MOL-ovi ljudi, a sveprisutni predstavnik jedne medijske kuće s križićem na reveru odijela prenio mi je poruku Zsolta Hernádija da popijemo zajedno kavu u Budimpešti!!! Ponudio mi je čak prijevoz do Budimpešte jer, eto, on i neki mu prijatelj savjetnik MOL-a su često tamo. Za takvo nešto, naravno, nije bili nikakve mogućnosti, a moj odgovor nije primjerno ovdje navoditi. Tijekom tog ljeta 2011. kroz moj ured su prodefilirali razni dobronamjerni i nedobronamjerni medijski umišljenici, jedni u izvidnici, a drugi sa željom za ekskluzivom. Ne bi li surađivao, ovaj prije spomenuti, nudio mi je kao „miljeniku“ tih novina glave svojih novinskih prvaka koji su se istaknuli u boju protiv mene osobno i HANFA-e, posebno tijekom sloma burze. Tako sam u svom uredu upoznao i neke tzv. opinion makere s kojima sam tijekom 2015. nekim čudom i radio, ali to je druga tema. Medijski duhovnik i kombinator nikada nije odustajao, neumorno je povezivao HANFA-u, DORH, MOL, političare i pitaj Boga koga sve ne. Nije išlo. Barem u HANFA-i.
Tek kasnije, kad sam napustio HANFA-u, tijekom 2012. saznao sam (od osoba bliskih INA-i) da smo mi u HANFA-i za MOL bili neobični likovi, a moj profil koji su izradili domaći savjetnici MOL-a odudarao je od prosječnog ponašanja s hrvatske strane. Čudno. To sam često plaćao raznim „namjenskim“ komentarima i objavama u medijima. Odvjetnik i opunomoćenik iz odvjetničkog društva (inače sin hrvatskog generala) koji je bio zadužen za zastupanje MOL-a uredno je bilježio moje nastupe i aktivnosti HANFA-e. U izvješćima prema MOL-u sve se svelo na to da me se boje i da širim strah! Vrhunac medijskog preispitivanja djelovanja Hanfe dogodio se u svibnju 2011. nakon što smo objavili Studiju o rezultatima mirovinske reforme zajedno s prijedlogom novog Zakona o obveznim mirovinskim fondovima. Banke i fondovi su se preko noći našle s MOL-om na istoj medijskoj i interesnoj strani.
Početkom 2012. nastupila je ne samo nova Vlada Z. Milanovića, već i nova postava u HANFA-i na osnovu izmijenjenog Zakona o HANFA-i koja je u Linićevoj režiji izgubila Upravu, a dobila Upravno vijeće. Mediji su uredno pozdravljali prestanak „terora“ HANFA-e. Svašta se moglo čuti, vidjeti i pročitati. Tako je moj domski sudrug iz studentskih dana i bivši novinar, veseleći se novoj eri HANFA-e, u jednoj TV emisji objašnjavao čak moju obiteljsko političku anamnezu-ulagujući se neobičnoj voditeljici i novoj vlasti.
Novi „napredni“ sastav HANFA-e se odmah istaknuo svojim odlukama. Među prvim odlukama koje su donijeli je bila i ona o poništavanju plana nadzora korporativnog upravljanja izdavatelja čije dionice su uvrštene na Zagrebačku burzu. Nakon svega i iskustva s korporativnim upravljanjem u INA-i putem Odbora izvršnih direktora, nova HANFA je zaljučila da to nije potrebno! O kakvoj se „mudroj“ i starteškoj odluci radilo najbolje je pokazao slučaj Agrokor. Isti mediji i novinari koji su slavili novu HANFA-u iz 2012. (uključujući mudro ukidanje Rješenja za preuzimanje Belja) tijekom 2017. su počeli obajvljivati naslove tipa: „Zašto nam uopće služi HANFA“, „Da HANFA radi kao američki SEC, slučaj Agrokor nikad se ne bi dogodio“ itd.itd. Eh, politički vrtuljak i kolo sreće se okreće, okreće, iznova okreće. I opet će.