Devizne rezerve

Od datum 20/02/2023 0 5732 Views

Devizne rezerve

Na kraju 2022., prije ulaska u eurozonu, Hrvatska je imala više od 26 milijardi eura deviznih rezervi, pričuva ili tzv. međunarodnih pričuva. To je jednako ukupnim rashodima proračuna za 2023. To je jednako ukupnom neto međugodišnjem povećanju nominalnog BDP-a od 2005. do 2022. godine. Osamnaest godina je trebalo da nakupimo rast BDP-a od zaokruženo 195 milijardi kuna ili tih 26 milijardi eura. Ili još plastičnije, taj iznos je jednak vrijednosti čak 94 Pelješka mosta ili čak 6 kompanija kao što je INA po trenutnoj tržišnoj kapitalizaciji. Brutalna svota novca.

Hrvatske devizne rezerve su se nalazile u imovini HNB-a koja je s njima i upravljala i služile su prvenstveno radi stabilnosti tečaja i financijske stabilnosti općenito. Najveći dio ukupne imovine HNB-a upravo su činile devizne rezerve, više od 95%. Također, oko 95% svih prihoda HNB-a proizlazilo je od upravljanja deviznim rezervama, a dio zarade HNB-a uplaćivao se u državni proračun.

Devizne rezerve nastajale su kao rezultat intervencija HNB-a na deviznom tržištu s ciljem držanja tečaja kune prema euru u uskom rasponu oko 7,50 kuna za jedan euro. Posljedice takvih intervencija i čuvanja tečaja EUR/HRK oko 7,50 plaćali su svi izvoznici prilično krvavo ili niskim plaćama i niskom produktivnošću ili jednostavno propašću.

Tako su te devizne rezerve zapravo bile danak kojeg su plaćali svi koji su htjeli biti bolji poduzetnici i bolji domoljubi. Jer, HNB je jedino i isključivo kupovala eure kad je kuna jačala prema euru i obratno, prodavala eure kad je kuna slabila u odnosu na euro. Tako je udio eura u deviznim rezervama prosječno iznosio oko 80%.

Odavno devize i devizne rezerve imaju mitski značaj u hrvatskom narodu. Devize (marke) u narodu nisu bile samo simbol sigurnosti, nego i simbol razlike i uspjeha u životu i na poslu. Koliki su samo, ne tako davno u bivšoj državi, odrobijali glasno tražeći hrvatske devize u hrvatskoj lisnici, odnosno u Zagrebu.

I, gle čuda, nakon svega, zadnjih dvadesetak godina svi smo se upregli da devize postanu domaći novac. I postadoše od 1.1.2023. Naša HNB je postala dio Eurosustava koji isto ima svoje devizne rezerve ili pričuve. No, praktički sve naše devizne rezerve nisu više imovina u devizama, nego su postale imovina u domaćoj valuti, odnosno euru. Jesu li sada devizne rezerve isparile? Što je s našim ponosom – našim deviznim rezervama?

E, to je već objašnjeno iz HNB-a, zar ne? Guverner HNB-a je 3.2.2023. rekao da se iznos uplate HNB-a u devizne pričuve Eurosustava određuje prema kapitalnom ključu te da se 85% naših uplata moralo izvršiti u dolarima (devizama) i 15% u zlatu. Prema kapitalnom ključu HNB je trebala uplatiti u Eurosustav 639,9 milijuna eura, od čega 85% u dolarima ili 580,1 milijuna dolara i 15% u zlatu ili 96 milijuna eura.

Dobro, a što je s ostatkom deviznih rezervi? E, one su od ulaska u eurozonu postale nemonetarna imovina jer nisu nastale kao rezultat provođenja zajedničke monetarne politike Eurosustava (kao da ih HNB nije kreirala baš provođenjem svoje monetarne politike i nauštrb svih kojima je taj tečaj uništio posao i život)!

Pa, pobogu, kako su to sad naše silne milijarde eura postale nemonetarna imovina? Pa zar to nije naša likvidna nacionalna monetarna (novčana) hrvatska imovina? Nije! Te bivše devizne rezerve jesu u imovini u bilanci HNB-a, ali nisu naša monetarna imovina. Da, da, ovo sad postaje nepodnošljivo! Gdje su novci?

Samo malo, evo što se dogodilo. Eurosustav dijeli imovine i obveze nacionalnih banaka na: A) one koje su nepovezane s monetarnom politikom i B) one koje su povezane s monetarnom politikom.

A) Naime, između nacionalnih središnjih banaka Eurosustava i ECB-a sklopljen je tzv. Sporazum o neto financijskoj imovini ili na engl. Agreement on Net Financial Assets – ANFA. Prema ovom sporazumu svakoj nacionalnoj središnjoj banci godišnje se određuje gornja granica njezine neto financijske imovine (razlika između dijela imovine i obveza iz bilance svake banke) pa je tako i HNB-u pri pristupanju eurozoni izračunato početno stanje neto financijske imovine. Ta neto financijska imovina su zapravo ukupne devizne rezerve koje HNB unosi u monetarnu uniju.

ANFA-om se utvrđuje najviši iznos neto financijske imovine koju nacionalna središnja banka može imati kako promjene njezine financijske imovine i obveza nepovezanih s monetarnom politikom ne bi bile smetnja monetarnoj politici Eurosustava.

Dodatno, dio imovine i obveza nacionalnih središnjih banaka nepovezanih s monetarnom politikom se drže u tajnosti. Zašto je to tako? U čemu je kvaka,  da nacionalne središnje banke odlučuju hoće li, u skladu s tim pravilima, objaviti podatke o svojoj imovini i obvezama nepovezanima s monetarnom politikom? To je, navodno, iz razloga što nacionalne središnje banke ne žele drugim investitorima omogućiti da donose zaključke o njihovim budućim ulaganjima. Npr. ako kupuju obveznice vlastite države ili druge države članice eurozone. Jer, logično je pitanje, kako se sprječava zlouporaba svih tih portfelja imovine kod središnjih banaka nepovezanih s monetarnom politikom za zabranjeno monetarno financiranje?

E baš to, nije uređeno ANFA‑om jer ANFA‑om se ne uređuje ni sastav imovine i obveza nepovezanih s monetarnom politikom ni način na koji su stečene. Opet, zašto? Što se događa ako dođe do povrede pravila o zabrani monetarnog financiranja među članicama Eurosustava? To pitanje nije pokriveno ANFA‑om nego člancima 123. i 124. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (tj. najvišim europskim zakonom) jer, eto, zabranjene su kupnje državnog duga na primarnom tržištu, a nacionalne središnje banke moraju prijaviti svoje transakcije na sekundarnom tržištu.

Dakle, iako je zabranjeno svakoj nacionalnoj središnjoj banci raditi izravne kupnje državnih obveznica (zabranjena je monetizacija državnog duga iz primarne emisije novca), na sekundarnom tržištu nije zabranjeno kupovanje vlastitog državnog duga nacionalnim bankama.

B) U drugom dijelu mjera ECB-a, koje su pak povezane s monetarnom politikom, ECB je, ni više ni manje, od 2015. godine otkupe državnih i korporativnih vrijednosnih papira (obveznica) proglasio baš – mjerom monetarne politike. Čuda su ipak moguća! Kao, nije monetizacija duga ako se ti papiri kupe na unaprijed dogovorenim aukcijama po unaprijed dogovorenim iznosima i to unutar svih zemalja članica eurozone (kao po ključu). Nije šija – nego vrat!

I tako zapravo dolazimo do gole neporecive činjenice da najveći dio imovine (55%) konsolidirane bilance Eurosustava čine upravo vrijednosni papiri i imovina iz tzv. APP- Asset Purchase Programme (programa kupnje imovine) u iznosu od čak 3,4 trilijuna eura koji je nastao kao nestandardna mjera monetarne politike s ciljem pomaganja gospodarstvima eurozone. Iako je jasno da se ovdje radi o fiskalnom zarobljavanju monetarne politike, to je od strane Eurosustava proglašeno baš mjerom monetarne politike! U okviru APP postoji Program otkupa javnog sektora (PSPP) koji iznosi 2,6 trilijuna eura, a to su zapravo državne obveznice zemalja članica. Druga stavka po veličini u okviru APP programa jest Program kupnje za korporativni sektor (CSPP) s iznosom od 343 milijarde eura.

Ali kvaka je u tome što je ovaj program APP obustavljen u lipnju 2022. i Hrvatska ne može računati na njega pa da u svoju imovinu u bilanci unese npr. hrvatske državne obveznice ili korporativne obveznice.

I tako su Hrvatskoj ulaskom u eurozonu devizne rezerve postale nemonetarna imovina, a programa kupnje imovine (APP)  na dogovorenim aukcijama za državu i kompanije više nema.

Inače, HNB sve do 2020. nije „priznavala“ niti ulagala u državne obveznice države čije ime nosi u naslovu. Do tada HNB nije dozvoljavala bankama da u državnim obveznicama barem održavaju obveznu pričuvu. Viša sila je htjela da HNB 2020. popusti i kupi državne obveznice na dogovorenoj aukciji na krajnje netransparentan, gotovo konspirativan način.

Kako znam? Pa nebo je htjelo očito i mene u to uključiti. Bila je srijeda,  8.4.2020. u 12:40 h, u špici korone i karantene bijah dežurni u kabinetu. Zvoni mobitel. Gledam znan mi broj centrale HNB-a. „Bok Ante, Sandra te treba.“ Ideš, pomislih. „Ej, bok Ante“, čujem poznati glas s druge strane pa odmah nastavi govoriti o mogućnosti zaduživanja obveznih mirovinskih fondova (OMF) kod HNB-a…

„Ali, čekaj, Sandra, OMF-ovi se ne smiju zaduživati kod nikoga pa niti kod HNB-a“, odgovorih, onako franko rukav…nastade muk nekoliko sekundi…šok i nevjerica pa joooj, joooj…tajnica je nazvala krivog Antu. Nesretna tajnica ima broj  Ante iz HANFA-e, samo što je tada trebala drugoga Antu iz HANFA-e…Mogu samo misliti kakvu je vrelu zagorsku juhu tajnica kasnije kusala.

I eto ga, već su 18.5.2020. u Narodnim novinama osvanule Izmjene i dopune Zakona o OMF-ovima u kojem je dozvoljeno zaduživanje OMF-ovima do 5% neto vrijednosti imovine od trećih osoba putem repo poslova, transakcija prodaje i ponovne kupnje te putem programa kreditiranja…

 

I tada se odigrala prava svinjarija u kojoj su obveznice s kamatom i preko 5% ustupljene HNB-u, a Minfin je izdalo nove s prinosom od 0,25% do 1,25%, naravno, na štetu svih članova mirovinskih fondova. Na svotu od okvirno 11 milijardi kuna, koliko je navodno HNB kupila, jedan postotni bod kamata na obveznice manje značio je cca 100 milijuna kuna manje prihoda članovima OMF-ova. Naravno, ova šteta je dramatično veća jer ne znamo preostali rok dospijeća obveznica koje su ustupljene HNB-u. Samo se iz godišnjih izvješća vidi da je HNB od kamatnih prihoda u 2020. imala 632 milijuna kuna, a u 2021. čak 1,8 milijardi kuna.

Pa neka mi još netko kaže kako su OMF-ovi privatna imovina na privatnim računima. I kako se može zaraditi na državnom dugu kojeg jedna te ista osoba kao porezni obveznik otplaćuje i kao član fonda ima na računu. Ali, to je već druga tema.

Kako bilo, na kraju 2022. u imovini HNB-a je bila (16 mlrd. kuna) 2,1 milijarda eura obveznica koje su većinom kupljene na proljeće 2020., i to najviše od OMF-ova na štetu članova, pri čemu su na tada dogovorenoj aukciji sudjelovali Ministarstvo financija, HANFA i HNB.

Dakle, i kad se HNB uključi u ovakve financijske tokove, onda to mora biti na nečiju štetu iako je to sve moglo biti učinjeno elegantnije i na korist cijele Hrvatske. HNB kao da je prespavala razdoblje nestandardne politike Eurosustava držeći se kao nadnacionalna institucija i brinula se samo o roku ulaska u eurozonu. Kao i uvijek, sebično, elitistički i anacionalno.

I dok je Eurosustav pun tzv. državnog junk-a zemalja s juga eurozone, naša HNB nije unijela u konsolidiranu bilancu ništa osim tih nesretnih obveznica koje su otkupili iz 2020.

Nema zemlje članice eurozone koja se nije „očešala“ iz APP programa. Eto, Banka Slovenije ima preko 4 milijarde eura tih papira koje je plasirala u vlastitu ekonomiju. Pet najvećih članica – Njemačka, Francuska, Španjolska, Italija i Nizozemska su progutale 75% ukupnog APP iliti 2,6 tisuća milijardi eura u svoja gospodarstva.

E, ali kod nas HNB, em je unijela 26 milijardi eura deviznih rezervi u Eurosustav, em ne može sudjelovati u APP programu koji je ukinut. Mi smo heroji ludosti, a ne mudrosti.

I ono što posebno para uši, iz HNB-a kao papagaji ponavljaju kako ćemo punopravno sjediti za zajedničkim stolom Upravnog vijeća ECB-a s pravom glasa. A tko to tamo sjedi i kako se glasa? Ukratko:

1) Upravno vijeće je glavno tijelo ECB-a koje donosi odluke. Sastoji se od šest članova Izvršnog odbora plus guverneri nacionalnih središnjih banaka zemalja eurozone. Upravno vijeće obično se sastaje dva puta mjesečno u prostorijama ECB-a u Frankfurtu.

2) Rotacija glasačkih prava u Upravnom vijeću ECB-a: pristupanje Litve europodručju 1. siječnja 2015. pokrenulo je sustav prema kojem se guverneri nacionalnih središnjih banaka izmjenjuju s pravom glasa u Upravnom vijeću. Prije 1. siječnja 2015. bilo je načelo jedan član, jedan glas. U sustavu rotacije postoje tri različite klase članova Upravnog vijeća. Naravno, načelo jedan član, jedan glas vrijedi samo za one koji u tom trenutku imaju pravo glasa. Ipak,  šest članova Izvršnog odbora ECB-a imaju trajno pravo glasa.

3) Zemlje eurozone podijeljene su u skupine prema veličini njihovih gospodarstava i financijskih sektora. Kako bi se utvrdilo koji guverner nacionalne središnje banke pripada kojoj skupini, uspostavljeno je rangiranje. Guverneri iz zemalja rangiranih od prvog do petog mjesta – trenutno Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska i Nizozemska – dijele četiri prava glasa. Svi ostali (15 od pridruživanja Hrvatske 1. siječnja 2023.) dijele 11 glasačkih prava. Guverneri se izmjenjuju korištenjem prava na mjesečnoj rotaciji.

Pametnome dosta o pravu glasa i značaju HNB-a na sjednicama Upravnog vijeća ECB-a. HNB jednostavno ne spada u prvu ligu.

U konačnici, može se zaključiti kako u povijesti ove države nije postojala funkcija, stolica ili članstvo koja je za nekog dužnosnika i instituciju plaćena 26 milijardi eura, a da istovremeno nismo dobili ništa. Priče o izbjegavanju valutnog rizika, niskim kamatnim stopama i stabilnosti, koje je progutao i AP, mogu se objesiti mačku o rep. Baš zbog takve stabilnosti su i nastale te devizne rezerve. U konačnici,  ekonomska politika AP-a ima dvije ruke, lijeva mu je fiskalna politika, a desna monetarna. Pa to je abeceda. Samo ljevoruki AP koji nameće i grabi poreze ne treba nikome. O količini zablude AP-a najbolje govori činjenica da nudi narodne obveznice na dvije godine i poziva nas na upis, a istovremeno narodne devizne rezerve unosi kao nemonetarnu imovinu u Eurosustav da ojača EU.

Ajme, možda bismo mogli emitirati obveznice HŽ-a i obnoviti prugu do Splita, možda bismo mogli emitirati obveznice i napraviti novu energetsku kompaniju, obnoviti oronuli grad Zagreb….i sve to na sekundarnom tržištu „uvaliti“ u bilancu Eurosustava. Sve ono što su i drugi radili. Kasno je, možda? Prvi zadatak guvernera na sjednici UV-a ECB-a treba biti vraćanje dijela imovine HNB-a za ulaganje u takve nacionalne projekte.

Neka guverner „vrati“ AP-u barem onaj dio deviznih rezervi koji ne pripada HNB-u (neto je oko 4 mlrd. eura). Pa HNB je tijekom zadnje dvije godine otkupila preko 6 milijardi eura koje joj je dijelom i AP servirao iz programa pomoći EU! Pa samo prošle godine devizne pričuve su porasle za preko 3 milijarde eura iz otkupa deviznih priljeva države. Jer, u protivnom, ako je 2022. po AP-u bila tzv. godina isporuke, ova 2023. je godina predaje.

I, da zaključim, ostali smo bez programa podrške gospodarstvu kroz EU monetarnu politiku, ali i bez deviznih rezervi. Hrvatska koja preko HNB čini 0,6595% temeljnog kapitala ECB-a od 8,8 milijardi eura, unijela je 26 milijardi eura u Eurosustav, što je tri puta više od ukupnog  temeljnog kapitala ECB-a.

Ljudi moji….dosta je ovih ludosti, kasno je, idem u krevet da nekako zaspim.

Čovječe! Imao sam još luđe snove. Sanjao sam Hrvatske šume (HŠ)! I da je AP pred državnom odvjetnicom nazvao prvog lugara HŠ-a Nediljka. Prvo mu je naredio da ponovno pusti brkove, jer, tko je vidio lugara bez brkova. Drugo, rekao mu je da će vlada izdati stogodišnje državne obveznice radi financiranja demografske obnove i da će HŠ za dio obveza jamčiti iz godišnjeg prirasta drvne mase. I da u računicu ne uključuje šipak. I još mu reče da je poslao poziv guverneru HNB-a, Štercu i Strmoti za sastanak na tu temu i da počne brojati bukve što prije. Da se vidi da nas ima za sto godina. To me sve nekako probudi, ali sve mi milo da je tako i ponovno zaspim. Kadli, snovi kao snovi, tu ne staju, opet sanjam da je netko podlo iz kabineta na pozivu demografima na ijekavici napisao prezime šefa i da se sastanak odgađa do daljnjega. I neće više san na oči. Neće pa neće.