Mirovinska reforma – drugi i treći stup

Od datum 18/10/2018 0 427 Views

Poslovanje mirovinskih fondova od 2002. godine doživjelo je niz promjena koje su manje ili više bile proizvod izravnog pregovaranja i pogađanja nositelja izvršne vlasti i predstavnika mirovinskih društava i povezanih osoba. Procesi izmjena i dopuna zakona uvijek su bili predmet lobiranja i zanimanja najprije financijske industrije i političara pa tek onda realnog sektora. Ukratko, promjene su se kretale sljedećom dinamikom:

  • 2003.  Izmjene i dopune o izvještavanju članova, naknadama, limitima ulaganja, Regosu  (SDP)
  • 2007. Izmjene i dopune o zajamčenom prinosu, marketingu fondova, limitima ulaganja, Regosu (HDZ)
  • 2010. Izmjene i dopune o dobrovoljnim mirovinskim fondovima radi Direktive EU (HDZ)
  • 2011. Izmjene i dopune o isključivanju članova iz OMF-ova prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (HDZ)
  • 2014. Razdvajanje obveznih fondova na tri kategorije A, B i C (SDP)
  • 2015. Dozvoljen izlazak osiguranicima po posebnim propisima  iz II. stupa (SDP)
  • 2018. Prijedlog izmjena u tijeku (HDZ)

 

Međutim, neovisno o nazivu političkih stranaka i pripadanja političkom spektru, vrijeme je pokazalo da:

  1. su interesi članova mirovinskih fondova u pravilu rezultat kratkoročne političke pogodbe vladajućih i industrije mirovinskih fondova, a ne rezultat odgovorno uređenog i dugoročno održivog sustava,
  2. članovima uvijek ostaju potencijalni rizici i gubici, dok im je pravo odlučivanja i drugog sudjelovanja isključeno,
  3. industrija mirovinskih fondova neovisno o preuzetim rizicima uvijek ima naplaćenu naknadu i ostvaruje enormne prinose na kapital
  4. političari koriste mirovinske fondove kao polugu za vođenje ekonomske politike i projektnog ulaganja neovisno o sukobu interesa ili području ulaganja.

 

Ukupni rezultat II. stupa tzv. mirovinske reforme od 2002. do 2017. je sljedeći:

Neovisno o ovome rezultatu i činjenici da na kraju 2017. tranzicijski trošak II. stupa iznosi fantastičnih 20% BDP-a, aktualni prijedlozi izmjena i dopuna zakona samo parcijalno i na površini dotiču problem mirovinskog sustava pa se tzv. mirovinska reforma 2018. bavi samo s nekoliko pitanja kao što su:

  • sukob interesa fond managera
  • financijska pismenost
  • ulazne naknade
  • prijenos sredstava iz II. u I. stup
  • infrastrukturni projekti

 

S obzirom na činjenicu da sam u jednom dijelu uspostave kapitalizirane štednje sudjelovao još od 2002. godine i da sam doslovno napisao prvi pravilnik o radu banke skrbnika, a poslije i cijeli niz drugih akata, dajem si za pravo analizu rada i rezultat II. I III. stupa. Mnogi od upućenih će se sjetiti kako smo u HANFI još 2011. godine u svibnju objavili cijeli dokument posvećen rezultatima rada mirovinskih fondova i predložili izmjene i dopune Zakona o mirovinskim fondovima koji su izazvali neviđenu buru u financijskom sektoru. I kao što to biva, promjenom vlasti taj sveobuhvatni dokument je ubrzo uklonjen sa stranica Hanfe, ali od jednog se nije odustalo. Nije se odustalo od izmjena i dopuna Zakona o mirovinskim fondovima koji se zove mirovinska reforma. A zapravo se radi o opetovanim pogodbama između dviju strana – jedni traže političke probitke (vlast), a drugi financijske probitke (društva za upravljanje), dok članove mirovinskih fondova nitko ništa ne pita. Štoviše, s jedne strane se nudi prebacivanje imovine iz II. u I. stup, a istodobno se govori o “jačanju” drugog stupa većim izdvajanjem. S druge strane se predlaže produljenje radnog vijeka, a istodobno se govori o mogućnosti dokupa staža, što je sušta suprotnost ideji produljenja. Kakofonija ideja i pogađanja sve je veća, ali opcija da bi članstvo dobilo neko pravo glasa u nekom e-obliku nikada se nije niti razmatrala, no zato se članovima nudi tzv. e-savjetovanje koje je obični sajam iluzija.

 

Eto, ja sam se odlučio mimo njih na nešto drugo. Odlučio sam serijom članaka (6) razobličiti postojeće stanje i predložiti izmjene koje bi reformirale postojeće novčane tokove, načine zarađivanja za starost i učinila transparentnim mirovinski sustav bez kontinuirane političke arbitraže o tome tko ima pravo i na koliku mirovinu. Inače, razobličavanje društvenih, ekonomskih i političkih fenomena nam je, čini se, potrebnije nego ikad.

Leave a comment

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *