Fondovi za ortačku suradnju

Proteklih dana bilo je nemoguće promašiti „knjigu godine“ Agrokor-slom ortačkog kapitalizma. Priznajem, znatiželjan sam i ponekad slab na reklame. Pomno čitajući stvarao sam si slike i prilike tih silnih sastanaka i likova. Tako naletim na str. 38/39 gdje autorica opisuje  rad neformalne radne skupine i navodi prijašnje primjere takvih skupina. Kao da je ciljala, podsjeti me na jedan događaj 2009./2010. kao da je jučer bilo. Zašto? Pa zato jer se u ovoj državi stvari moraju ponavljati i zato jer jedni te isti uvijek dođu u priliku pa rade onako kako su ranije naučili-ponavljaju se. To je siguran znak da ćemo svi izgubiti.

Citiram sadržaj knjige: „Drugi je primjer Program gospodarskog oporavka iz 2010. premijerke Jadranke Kosor. Prema kazivanju članova Vlade iz 2010. taj je program gospodarskog oporavka direktno s kompjutora neformalnih savjetnika tadašnje Vlade, koji su radili bez ikakvih imenovanja, prerastao u službenu politiku Vlade. …Tadašnja predsjednica Vlade, suočena  s odgovornošću borbe protiv teške gospodarske krize, činila je što smatra da mora-odabrala je osobne savjetnike za koje je smatrala da joj u tom problemu mogu pomoći i bez službenih imenovanja ili velikih sastančenja s ministrima i državnim službenicima pretvorila njihov savjet u službenu državnu politiku“.

Inače, članovi savjetničkog tima premijerke J. Kosor od studenog 2009. bili su B. Š., S. Š. i Ž. L., a od veljače 2010. se pridružio i Ž. P.. U stvari,  Kosor ih nije formalno imenovala (naročito zbog dva člana koji su bili članovi Savjeta HNB-a pa nisu mogli biti formalni savjetnici) već ih je, eto, samo proglasila svojim savjetnicima.

No, nije bit u razlici između formalnog imenovanja i proglašenja, već u tome kako tim radi i što radi. Jedan od savjetnika, navodno je vrlo često komunicirao s premijerkom putem sms-a radi rješavanja ekonomskih problema pa je kao neformalni savjetnik osnovao svoju neformalnu fondovsku grupu za izradu jedne Odluke u ime Vlade RH.

Doslovno, 28.12.2009. u 21:33h šalje sa svoje privatne e-mail adrese xx@zg.t-com.hr na niz drugih adresa poziv sljedećeg sadržaja:

„Poštovani,

Sukladno dogovoru šaljem prvi nacrt Odluke vlade koju pripremamo. ….. Vidimo se sutra u 14:00 u Katančićevoj. Ako netko ima potrebu za komentirati i prije sastanka, neka to učini e-mailom s „reply to all“.“

Očito se nekome žurilo i trebalo je hitno raspraviti o donošenju vladine „Odluke o objavljivanju kriterija (pravila) za formiranje fondova za gospodarsku suradnju.“ Dakle, Vlada je trebala Odlukom o osnivanju ovih fondova potaknuti gospodarski oporavak i istu donijeti 30.12.2009. Prema zamisli savjetnika, država daje polovicu sredstava za fond, a drugu polovicu privatni investitori.

Već tijekom noći 29.12.2009. odgovara tadašnja desna ruka ministra financija Z.M. i opširno izražava sumnju u niz detalja u provedbi sadržaja onog što je navedeno u predloženoj Odluci savjetnika premijerke. Nema dvojbe da je i ministar upoznat sa sadržajem prijedloga savjetnika.

Ipak, na rečenom sastanku stvari baš i ne teku glatko. Sastanak je umjesto u 14:00 započeo u 16:00. U diskusiji s puno otvorenih pitanja i primjedbi na tekst Odluke, stvari su zaiskrile između savjetnika i njegova partnera s jedne strane i predstavnika Minfina i Hanfe s druge strane. U jednom trenutku ljutiti savjetnik uzima svoj sivi karirani šeširić, stavlja na glavu i protestno odlazi. Ali u taj čas na vratima se pojavi i ministar financija. Onako krupan, zauzeo cijela vrata sobe za sastanke. No, savjetnik odlučno pokušava izaći doslovno trljajući se o ministrov trbuh koji se ne miče. Scena je nadrealna. Gotovo se nisu niti pogledali, a  čini se niti voljeli. Za trenutak odlaze obojica. Svima je sve bilo jasno. Tko zna, možda je ovo bio početak kraja mandata ministra koji će za godinu dana biti smijenjen.

Savjetniku i partnerima se jako žurilo. Već 30.12.2009. partner savjetnika T.M. šalje izmijenjenu Odluku s komentarima koje je usuglasio s M.L. kao drugim predstavnikom skupine i društva za upravljanje na temelju rasprave od 29.12.2009.

Odluka je ubrzo usvojena na sjednici Vlade 14.1.2010. s dvije ključne odredbe koje ispunjavaju prijedloge i očekivanja savjetnika:

• Ukupni iznos sredstava kojim će Republika Hrvatska sudjelovati u osnivanju fondova za gospodarsku suradnju, sukladno točki III. ove Odluke, iznosit će najviše do milijardu kuna.
•  Ministar nadležan za gospodarstvo, u roku 10 dana od dana stupanja na snagu ove Odluke, propisat će uvjete za sudjelovanje na natječaju za izbor društava za upravljanje fondovima za gospodarsku suradnju.

Naravno, sad se uključuje Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Najprije je izrađen Pravilnik. No, nekim čudom umjesto Pravilnika koji bi se mogao mijenjati, slaže se tekst nove Odluke o uvjetima i postupku sudjelovanja u osnivanju fondova koji donosi VRH, i to na pet godina.

Uglavnom primjedbe Minfina i Hanfe se odnose na cijeli niz izmijenjenih i prilagođenih detalja. Ukratko:

• sada je fiksna naknada 2,5% umjesto ranije „do 2%“,
• sada nema broja članova povjereničkog odbora koji je prije bio naveden,
• sada se predlaže da VRH putem kvalificiranih ulagatelja uplaćuje 1/5 bez obzira je li društvo pronašlo investiciju ili ne,
• nema više područja / grana ulaganja, natječajne dokumentacije itd.
• uvodi se unificirani statut i prospekt koji izrađuje Ministarstvo gospodarstva na pet godina i kojim bi do tada samo dva postojeća društva bila u prednosti u odnosu na neka druga koji bi sudjelovali u procesu osnivanja fondova. Ta društva su u vlasništvu, naravno, onih koji sudjeluju u pisanju ovih dokumenata.

Nastaje cijela borbena prepiska, a niz ljudi iz društava za upravljanje je u cc. Uključuje se prvi suradnik Ministra gospodarstva T. M. i 26.1.2010. šalje pak svoje viđenje na primjedbe Ministarstva financija i Hanfe koje su ovi dali dan ranije. Piše i M.L. kao predstavnik društava za upravljanje pa opet T.M. iz Mingorp-a koji javlja da su ipak razmotrili dio oko naknada i limita.

Da, bila je to prilično dinamična i burna prepiska oko Pravilnika o kriterijima. Ostalo je nejasno  tko je tražio i očito dobio priliku za drastičnu izmjenu prijedloga napisanog Pravilnika. Taj netko je pretvorio Pravilnik u Odluku i složio tako da sve obveze sigurno idu na teret države, a prava i pozitivni financijski efekti u svakom slučaju postaju privatni.

Bili smo naivni kad smo tražili izmjene, jer očito je da su Minfin i Hanfa služili samo kao ukras u projektu. Bilo je onako kako se zamislilo. Odluka o kriterijima je donesena u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva 15.2.2010. Fondovi su na ovaj način unatoč postojanju Zakona o investicijskim fondovima izmaknuti iz nadzora Hanfe sve do 2013., a operativno su postupci vođeni u Mingorp-u. O ovim fondovima su kroz godine napisane desetine stranica raznih tekstova, a idilična kooperacija države (politike) i privatnog sektora se malo zaljuljala tek tijekom 2017. u slučaju Gazda/Nexus. Institucionalna šutnja traje godinama i na jedan način mi je drago da se trenutno oko Nexus-a bore Hanfa, DORH, Sudovi, Gazda, društva za upravljanje i fond manageri….sad je jedino Gazda kriv za sve. Godinama su svi šutjeli i gledali, a sad „držite lopova“…

Eto, sada davne 2010. godine objavljeno je tko su bili ulagači u tzv. fondove za gospodarsku suradnju. Evo samo dva primjera:

1. Nexus: sedam ulagača među kojima Konzum d.d. s 50.000.000 kn
2. Quaestus: sedam ulagača među kojima je Ledo d.d. s 51.000.000 kn3

Ako je netko u prethodnome prepoznao osobni interes, sukobe interesa ili nekakav ortakluk -vjerujte, toga više kod nas nema. Očito nije pročitana navedena knjiga. Ortački kapitalizam je mrtav.  Dokaz za to je najdulja osmrtnica koju su objavile jedne dnevne novine ikad. Jer, tko još ovdje spomenute Konzum i Ledo povezuje s Gazdom, a nekadašnjeg savjetnika premijerke s fondovima za koje je pripremao odluke i u koje je Gazda ulagao?

Naravno, šala mala. Svi koji su bili na posljednjem ispraćaju ortačkog kapitalizma u NSK nisu vidjeli njegov kraj – bila je to čista namještaljka.