Članstvo i uplate u II. stup (1)

Od datum 19/10/2018 0 273 Views

Ministarstvo rada i mirovinskog sustava u svojem djelokrugu i nadležnosti najčešće počinje od kraja, tj. od mirovina i mirovinske reforme iako je to i ministarstvo rada. Ministarstvo samo ponavlja ono što su i drugi činili, odnosno izbjegavali. Nisu se bavili tržištem rada i niskom razinom zaposlenosti aktivnog stanovništva radnog kontingenta.

Naravno, nije lako spajati područje (tržište) rada i mirovinskog sustava, a po dobroj staroj navadi uvijek je lakše raditi redistribuciju negoli rušiti prepreke većg zapošljavanja. I ovaj put se pristupilo zauzimanju stavova i “reformskih rješenja” iako se raspolaže s podacima koji vrište i traže neka druga rješenja. Pravi fokus ministra rada bilo bi tržište rada, radni kontingent, uključujući čak i poreznu politiku, a ne čekanje ministra financija “koji će proučiti sve stavke u proračunu” i izvijestiti ga o mogućim dodacima i pravičnoj raspodjeli.

Bilo bi zanimljivo da se ministarstvo pozabavi analizom nespornih činjenica kako bi se kasnije zauzeli dugoročno održivi stavovi oko promjena u mirovinskom sustavu.

Primjerice, višegodišnja statistika Središnjeg registra osiguranika (Regos) pokazuje da je gotovo pola milijuna od ukupnog broja članova mirovinskih fondova neaktivno, odnosno da u posljednjem tromjesečju u godini nisu imali zabilježene promjene broja obračunskih jedinica na osobnim računima jer nije bilo uplata u fond. To se najbolje vidi u sljedećoj tablici.

Pojednostavljeno, gotovo 500 tisuća članova u zadnjem tromjesečju 2017. nije imalo uplate na svoje račune.  Istovremeno se pokazuje da jedan dio otvorenih osobnih računa na dan 31. prosinca svake godine na osobnom računu ima „nulu“, tj. na njima do tog dana nije evidentirana nikakva imovina (račun je „prazan“). Neprazni računi su sa zabilježenim uplatama, a podaci o njima se nalaze u sljedećoj tablici.

Dakle, vidljivo je da 1,83 milijuna ljudi ima zabilježeno stanje na “nepraznim” računima, uključujući i onih pola milijuna članova koji povremeno uplaćuju doprinose ovisno o primljenim plaćama.

Međutim, ono što je zabrinjavajuće jest činjenica da je broj onih koji redovito mjesečno primaju uplate daleko manji od ukupnog članstva i da na kraju 2017. godine od 1,83 milijuna članova samo 1,23 milijuna u prosjeku redovito mjesečno prima 382,50 kuna.

Ovo nas upućuje na zaključak da čak 600 tisuća, odnosno jedna trećina članova ima problema s redovitim mjesečnim uplatama doprinosa u II. stup. To samo potvrđuje da nešto duboko ne funkcionira s ponudom i potražnjom na tržištu rada odnosno distribucijom radnih mjesta. To je, u naravi, prethodno pitanje koje se mora sustavno rješavati prije bilo koje kampanjske mirovinske reforme. Jer, ako se pogleda zadnja izmjena zakona u 2014. do danas, praktički se nije ništa promijenilo. Imamo jednaki broj neaktivnih članova, a prosječne mjesečne uplate su čak i manje. Pa kako ćemo to riješiti – naravno, novom mirovinskom reformom.

Ovi pokazatelji su važniji za svaku vladu i nadležnog ministra negoli bilo koja stopa nezaposlenosti kojom se inače kao najnižom hvali aktualna vlada. Zato je prije bilo kakvih političkih pogađanja oko izmjena i dopuna Zakona o obveznim mirovinskim fondovima valjalo raščlaniti ova ključna pitanja i moguće projekcije.

Ovo pitanje nadilazi puko pogađanje nadležnog ministra s četiri fond managera i dva sindikalista. Inače, ministri za rad i mirovinski sustav od početka reforme najmanje su bili izvorni ekonomisti.

Kako bilo, ključna figura je prvi ministar koji mora sam sebi odgovoriti na dva pitanja: a) gdje su onda članovi koji nikako ili samo povremeno uplaćuju u II. stup i b) tko su oni koji su se u međuvremenu zaposlili i gdje su se zaposlili?

Kakve god mudre odgovore pronašao ili zaključke donio, prva osoba s kojom se mora razgovarati jest ministar financija. Ako zajedno u relativno kratkom vremenskom razdoblju,  uz pomoć prvenstveno porezne politike i upravljanja javnim dugom, ne mogu promijeniti trend broja neaktivnih članova i povećati prosječne mjesečne uplate, zaključak je jednostavan. Imamo višak tj. manjak ministara, ovisno o tome kako se čita.